Turisticka organizacija Bar
Tweet
Share
Share on MySpace
bar_1571Bar je drevni grad. Malo je preciznih podataka o njegovim počecima.
Da je života na ovima prostorima bilo još u praistorijsko, ilirsko, grčko, rimsko doba potvrđuju arheološki nalazi značajnog obima i kvaliteta: ostatci neolitskog materijala pronađenog prilikom kopanja bunara u naselju Čeluga, neolitska sjekira iz Šušnja, Velja Mogila u šušnju, tumulusi u selu Ravanj, razne vaze crnofiguralnog stila itd.
Stara maslina na Mirovici predstavlja spomenik prirode koji svjedoči da je prije više od 2000 godina bilo organizovanih naselja na ovim prostorima.
Porijeklo njegovog imena različito se tumači. Grčki naziv mu je Antibareos, rimski Antibarum, slovensko ime Bar.
Živio je burnu i zanimljivu, “slavnu” i tragičnu istoriju, o čemu svjedoče česta smjenjivanja osvajača i vladara.
Početkom VII vijeka naseljavaju ga Sloveni. U IX vijeku bio je u rukama zetskih vladara koji su osnovali prvu slovensku državu. Prestonica kneza Vladimira bila je u Krajini (Ostros). U IX i X vijeku pripadao je vizantinskoj temi Dirahion - Prevalis.


555px-DUKLJA_iz_1050.godineGodine 1042. oslobađa ga zetski vladar Vojislav, porazivši u čuvenoj “Barskoj bitci” na padinama Rumije, golemu vizantijsku vojsku. Sin kneza Vojislava, Mihailo je 1077. godine ovdje krunisan za kralja, dobivši kraljevske oznake od pape. Njegov sin i nasljednik Bodin gospodari Barom (oko 1082. - 1101. godine). Upornim Bodinovim zalaganjem Barska biskupija 1089. godine dobija potvrdu nadbiskupije i tada Bar postaje crkveni centar Bodinove države.
Sredinom XI vijeka pripao je Duklji a poslije opet Vizantiji do 1183. godine kada je sa ostalom Zetom ušao u sastav države Nemanjića. Pod vlašću dinastije Nemanjića bio je do 1360. godine. Za to vrijeme doživljava svoj najveći procvat. Imao je gradsku autonomiju, Statut, grb, kovao je i svoj novac. Stevan Nemanja Prvovjenčani u biografiji svoga oca pominje “Slavni grad Bar” i to je prvi zapisani slovenski naziv grada.
Šezdesetih godina XIV vijeka, Bar prihvata vrhovnu vlast Balšića, čija je porodica stvarala samostalnu teritoriju u oblasti Skadra. Jelena, Đurađeva udovica i Balša III Bar smatraju svojom prijestonicom.
Početkom XV vijeka, počinju vremena ratova i oblasnih gospodara. Bar prelazi iz ruku u ruke: od 1404. godine Mlečana, od 1412. godine ponovo Balšića, od 1421. godine despota Stefana Lazarevića, a od 1427. godine despota Đurđa Brankovića - kada Bar ponovo biva prijestolnica Zete.
Već 1443. godine, Mlečani konačno osvajaju grad sa priobalnim krajevima, oduzevši ga od Stefana Vukčića Kosače, da bi ga Turci osvojili 1571. godine pod čijom vlašću ostaje 307 godina, sve do 1878. godine, kada grad oslobađaju Crnogorci. Prilikom oslobađanja, Bar je prilično porušen. Tada se dio stanovništva preselio uz samu obalu - Pristan, gdje je i nastao Novi grad početkom XX vijeka.
Ministarski savjet Knjaževine Crne Gore 1908. godine donio je odluku da se nova varoš čija je izgradnja upravo počinjala, nazove Bar.U Baru je u XII vijeku nastao čuveni “Ljetopis popa Dukljanina” ili “Barski rodoslov”, literarno-istorijski spis, najstariji dokument te vrste u kulturi Južnih Slovena. U njemu je izloženo narodno kazivanje i istorijske legende od dolaska Slovena do sredine XII vijeka, zadržavajući se najviše na prošlosti Zete.