Jedini crnogorski grad na dvije čarobne obale, okružen je prozirnom vodom mora i jezera. Okovan planinskim kamenom i obasjan mediteranskim suncem, Bar je jedinstvena oaza Crnogorskog primorja, u koju se može pobjeći od užurbanog tempa civilizacije i predahnuti uz šum talasa i opojne mirise prirode. Kojim god putem došli u Bar, dočekaće vas netaknuta priroda i gostoprimljivi ljudi. Slikoviti planinski vrhovi natkriljuju barsku kotlinu, a brojna interesantna naselja, pješčane plaže i beskrajno plavetnilo pučine vraćaju goste ponovo u ovaj ambijent. Čitava barska opština je jedinstvana turistička destinacija za odmor i rekreaciju, koja obogaćuje i mijenja život. Priroda je Bar obdarila najrazličitijim i najljepšim geografskim atributima, kao i bogatstvom u svemu što Mediteran može dati. Sunce, topla i čista voda, blagotvorno zračenje pješčanih plaža, čine skup elemenata koji privlače osvajače modernog doba - turiste.

Bunari Boljevića - stvarnost, legenda i istorija

Na slikovitom starom  putu koji povezuje  Krajinu sa selom Mide,  nekada je vrio život i mlinovi  mljeli  žito za brojna domaćinstva. U tom okruženju, u selu Boljevići, na jednoj blagoj padini okruženoj živopisnom prirodom i stoljetnim stablima kestenova, nalazi se 12 bunara. To jedinstveno i rijetko građevinsko djelo, najveći broj bunara na jednom mjestu, dragulj je materijalnog naslijeđa.

Vjekovima su bunari služili lokalnom stanovništvu kao nepresušni izvori vode. Mada je zub vremena učinio svoje, bunari i danas, uspavani u kamenoj oazi jedinstvene flore, predstavljaju  izvor života i  duhovnu inspiraciju za koju je narod ovog kraja duboko vezan.

Ne zna se pouzdano vrijeme gradnje bunara niti ko su bili graditelji, ali postoji narodno predanje o povezanosti sa čuvenim Krajinskim bunarom sagrađenim 1001. godine.

Bunari su zidani od tesanog kamena, a njihova dubina doseže i do 10 m. Podignuti su na  zemljištu od crvene gline koja ne dopušta da se voda izliva, već se sakuplja unutar bunarskog okna. Drevni majstori su ovaj komplikovan podvig izveli primitvnim sredstvima, a funkcija bunara i danas nije dovedena u pitanje.

U to vrijeme običaji su nalagali da svaki momak koji je htio da zaprosi djevojku mora prethodno da izloži neku svoju vještinu ili umijeće, kako bi zavrijedio ruku buduće nevjeste i opravdao svoju zrelost za brak.

Stara priča, koju su vjekovima generacije prepričavale, kaže da je mladić prolazeći drevnim putem video prelijepu mladu đevojku ispod stabla kestena. Zaljubio se u njenu ljepotu  i osjetio magičnu privlačnost.  Njena porodica je odbila prosca, postavivši mu uslov da napravi bunar sličan onome koji je knez Jovan napravio Kosari. Mladić  je odmah započeo neumorno da radi i uspijevao bi da iskopa bunar do 10 m, ali nikako  dublje od toga. Što bi on danju sazidao, noću bi vile srušile. Stari Krajinski bunar ima 12 metara dubine, koliko mjeseci u godini, ali njemu to nije polazilo za rukom.

Činilo se da su mladiću nedostižni i bunar i djevojka, ali se jednog jutra, zahvaljujući viziji iz sna, dosjetio da pokuša umjesto jednog da otvori 12 bunara. Uspio je u svojoj namjeri i trudu i bio prihvaćen za budućeg zeta. Nakon vjenčanja srećnom paru rodilo se dvanaestoro djece, čiji potomci i danas žive mirno i skladno na ovom području, poštujući svoje pretke i istoriju. Voda iz ovih bunara se smatra blagoslovenom, a onome koji je pije i koristi donosi sreću i zdravo potomstvo. I dan-danas, na svim svadbama u Krajini, služi se hladna voda iz ledenih bunara kao piće uz zdravicu mladencima, kako bi imali veselu i zdravu porodicu sa mnogo potomaka.